Zašto udaljenost sama po sebi ne predviđa mobilnu pokrivenost
Dva mesta na istoj udaljenosti od antenskog stuba mogu primati veoma različit signal. Gubitak u slobodnom prostoru određuje polaznu osnovu, a frekvencija, teren i zgrade sve ostalo.
Pokrivenost se često zamišlja kao krug oko antenskog stuba: unutar kruga imaš signal, izvan njega nemaš. Stvarne mreže se ne ponašaju tako. Dva mesta na istoj udaljenosti od iste antene mogu primati signale koji se razlikuju čak hiljadu puta, a telefon udaljen nekoliko kilometara može biti bolje opslužen od onog udaljenog nekoliko stotina metara. Udaljenost je važna, ali je tek prvi od nekoliko članova u proračunu.
Polazna osnova: gubitak u slobodnom prostoru
U praznom prostoru snaga koju antena zrači raspoređuje se po sve većoj sferi, pa snaga koju prijemnik prikupi opada sa kvadratom udaljenosti. Preporuka ITU-R P.525 [1] daje ovaj osnovni prenosni gubitak u slobodnom prostoru, u decibelima, između dve izotropne antene:
Iz toga slede dve posledice. Svako udvostručavanje udaljenosti dodaje oko 6 dB gubitka, što znači četvrtinu snage. Svako desetostruko povećanje dodaje 20 dB, odnosno stoti deo snage. Slobodni prostor je ujedno i najpovoljniji slučaj: pretpostavlja da između antene i telefona nema baš ničega. Sve ostalo u ovom članku samo dodaje gubitke na to.
Frekvencija menja sliku
Ista formula sadrži i frekvencijski član. Prelazak iz opsega 700 MHz u opseg 3,5 GHz povećava frekvenciju pet puta, što na svakoj udaljenosti dodaje 20 × log10(5), oko 14 dB. Strogo uzev, vazduh ne apsorbuje višu frekvenciju jače: taj član potiče od prijemne antene, čija se efektivna prijemna površina smanjuje kako talasna dužina postaje kraća.
| Opseg | Gubitak na 1 km | Gubitak na 10 km |
|---|---|---|
| 700 MHz | 89,3 dB | 109,3 dB |
| 1800 MHz | 97,5 dB | 117,5 dB |
| 3500 MHz | 103,3 dB | 123,3 dB |
Zato operateri koriste niske opsege, 700 i 800 MHz, za pokrivanje velikih ruralnih područja i za prodor u zgrade, a srednje opsege, od 1800 MHz do 3,5 GHz, za dodavanje kapaciteta tamo gde su ljudi. Ćelija na 3,5 GHz prenosi daleko više saobraćaja, ali na manjoj površini. Više frekvencije takođe više gube pri prolasku kroz zidove i prozore: u modelima prodora signala spolja u zgrade iz tehničkog izveštaja 3GPP TR 38.901 [3] gubici rastu sa frekvencijom za svaki građevinski materijal koji opisuju.
Teren i prepreke
Radio-talas ne putuje kao tanak zrak. Energija koja stiže do prijemnika ispunjava elipsoid oko direktne putanje, prvu Frenelovu zonu, čiji je poluprečnik u nekoj tački putanje dat u Preporuci ITU-R P.526 [2]:
Na sredini putanje dugačke 10 km taj poluprečnik iznosi oko 33 m na 700 MHz i oko 15 m na 3,5 GHz. Brdo ili niz zgrada zato mogu da oslabe signal, a da nikada ne preseku pravu liniju između antene i telefona.
Difrakcija: signal se savija, ali uz gubitak
Kada prepreka zaista preseče putanju, signal se ne zaustavlja naglo: savija se preko ivice, ali pritom gubi snagu. Prema modelu oštre ivice iz ITU-R P.526 [2], prepreka čiji vrh tek dodiruje direktnu liniju već unosi gubitak od oko 6 dB, a gubitak brzo raste što se prepreka više izdiže iznad nje. Iza grebena su gubici od 20 dB ili više uobičajeni. Niže frekvencije se lakše savijaju, pa je senka iza brda plića na 700 MHz nego na 3,5 GHz.
- više gubitka pri svakom udvostručavanju udaljenosti, u slobodnom prostoru
- 6 dB
- više gubitka u slobodnom prostoru na 3,5 GHz nego na 700 MHz
- 14 dB
- gubitka na prepreci koja tek dodiruje direktnu putanju
- 6 dB
Zgrade, drveće i tip područja
Gradovi dodaju sopstvene gubitke. Zgrade blokiraju, reflektuju i raspršuju signal, a drveće deo njega apsorbuje. Zato 3GPP TR 38.901 [3] definiše zasebne modele gubitka na putanji za urbane makroćelije, urbane ćelije na nivou ulice i ruralne makroćelije, svaki u varijanti sa direktnom vidljivošću i bez nje. U njegovom modelu urbane makroćelije bez direktne vidljivosti gubitak raste za oko 39 dB pri svakom desetostrukom povećanju udaljenosti, naspram 20 dB u slobodnom prostoru. Na istoj udaljenosti razlika između ulice sa pogledom na antenu i ulice skrivene iza zgrada dostiže desetine decibela.
Sve zajedno
Korisno pitanje zato nije koliko si daleko od antenskog stuba, već koliko se signala izgubi između ove antene i ovog mesta, u ovom opsegu, preko ovog terena, u ovom tipu područja. Odgovor se zatim poredi sa onim što je telefonu potrebno da održi vezu i postigne određenu brzinu. Mapa koja crta krugove odgovara na prvo pitanje; mapa pokrivenosti mora da odgovori na drugo.