Zašto sama udaljenost ne predviđa mobilnu pokrivenost
Dva mjesta jednako udaljena od antenskog stupa mogu primati vrlo različit signal. Gubitak u slobodnom prostoru postavlja polazište, a frekvencija, teren i zgrade određuju sve ostalo.
Pokrivenost se često zamišlja kao krug oko antenskog stupa: unutar kruga imaš signal, izvan njega nemaš. Stvarne mreže ne ponašaju se tako. Dva mjesta na istoj udaljenosti od iste antene mogu primati signale koji se razlikuju i tisuću puta, a telefon udaljen nekoliko kilometara može biti bolje opslužen od onoga udaljenog nekoliko stotina metara. Udaljenost je važna, ali je tek prvi od nekoliko članova u izračunu.
Polazište: gubitak u slobodnom prostoru
U praznom prostoru snaga koju zrači antena raspoređuje se po sve većoj sferi, pa snaga koju prijamnik prikupi opada s kvadratom udaljenosti. Preporuka ITU-R P.525 [1] daje taj osnovni prijenosni gubitak u slobodnom prostoru, u decibelima, između dviju izotropnih antena:
Iz toga slijede dvije posljedice. Svako udvostručenje udaljenosti dodaje oko 6 dB gubitka, što znači četvrtinu snage. Svako desetostruko povećanje dodaje 20 dB, odnosno stoti dio snage. Slobodni prostor ujedno je najpovoljniji slučaj: pretpostavlja da između antene i telefona nema baš ničega. Sve ostalo u ovom članku samo dodaje gubitke povrh toga.
Frekvencija mijenja sliku
Ista formula sadrži i frekvencijski član. Prijelaz iz pojasa 700 MHz u pojas 3,5 GHz povećava frekvenciju pet puta, što na svakoj udaljenosti dodaje 20 × log10(5), oko 14 dB. Strogo uzevši, zrak višu frekvenciju ne apsorbira jače: taj član potječe od prijamne antene, čija se efektivna prijamna površina smanjuje kako valna duljina postaje kraća.
| Pojas | Gubitak na 1 km | Gubitak na 10 km |
|---|---|---|
| 700 MHz | 89,3 dB | 109,3 dB |
| 1800 MHz | 97,5 dB | 117,5 dB |
| 3500 MHz | 103,3 dB | 123,3 dB |
Zato operateri niske pojaseve, 700 i 800 MHz, koriste za pokrivanje velikih ruralnih područja i za prodor u zgrade, a srednje pojaseve, od 1800 MHz do 3,5 GHz, za dodavanje kapaciteta ondje gdje su ljudi. Ćelija na 3,5 GHz prenosi daleko više prometa, ali na manjem području. Više frekvencije također više gube pri prolasku kroz zidove i prozore: u modelima prodora signala izvana u zgrade iz tehničkog izvješća 3GPP TR 38.901 [3] gubici rastu s frekvencijom za svaki građevinski materijal koji opisuju.
Teren i prepreke
Radijski val ne putuje kao tanka zraka. Energija koja stiže do prijamnika ispunjava elipsoid oko izravne putanje, prvu Fresnelovu zonu, čiji je polumjer u nekoj točki putanje dan u Preporuci ITU-R P.526 [2]:
Na sredini putanje duge 10 km taj polumjer iznosi oko 33 m na 700 MHz i oko 15 m na 3,5 GHz. Brežuljak ili niz zgrada stoga mogu oslabiti signal, a da nikad ne presijeku ravnu liniju između antene i telefona.
Difrakcija: signal se savija, ali uz gubitak
Kad prepreka doista presiječe putanju, signal ne prestaje naglo: savija se preko ruba, ali pritom gubi snagu. Prema modelu oštrog brida iz ITU-R P.526 [2], prepreka čiji vrh tek dodiruje izravnu liniju već uzrokuje gubitak od oko 6 dB, a gubitak brzo raste što se prepreka više izdiže iznad nje. Iza grebena uobičajeni su gubici od 20 dB ili više. Niže frekvencije lakše se savijaju, pa je sjena iza brežuljka na 700 MHz plića nego na 3,5 GHz.
- više gubitka pri svakom udvostručenju udaljenosti, u slobodnom prostoru
- 6 dB
- više gubitka u slobodnom prostoru na 3,5 GHz nego na 700 MHz
- 14 dB
- gubitka na prepreci koja tek dodiruje izravnu putanju
- 6 dB
Zgrade, drveće i vrsta područja
Gradovi dodaju vlastite gubitke. Zgrade blokiraju, reflektiraju i raspršuju signal, a drveće dio njega apsorbira. Zato 3GPP TR 38.901 [3] definira zasebne modele gubitka na putanji za urbane makroćelije, urbane ćelije na razini ulice i ruralne makroćelije, svaki u inačici s izravnom vidljivošću i bez nje. U njegovu modelu urbane makroćelije bez izravne vidljivosti gubitak raste za oko 39 dB pri svakom desetostrukom povećanju udaljenosti, naspram 20 dB u slobodnom prostoru. Na istoj udaljenosti razlika između ulice s pogledom na antenu i ulice skrivene iza zgrada doseže desetke decibela.
Sve zajedno
Korisno pitanje stoga nije koliko si daleko od antenskog stupa, nego koliko se signala izgubi između ove antene i ovog mjesta, u ovom pojasu, preko ovog terena, u ovoj vrsti područja. Odgovor se zatim uspoređuje s onim što telefonu treba da zadrži vezu i postigne određenu brzinu. Karta koja crta krugove odgovara na prvo pitanje; karta pokrivenosti mora odgovoriti na drugo.