Sogudo for business

Znanost

Zašto sama udaljenost ne predviđa mobilnu pokrivenost

Dva mjesta jednako udaljena od antenskog stupa mogu primati vrlo različit signal. Gubitak u slobodnom prostoru postavlja polazište, a frekvencija, teren i zgrade određuju sve ostalo.

Shema antene na stupu, telefona na otvorenom terenu u izravnoj vidljivosti antene i drugog telefona na istoj udaljenosti, skrivenog iza brežuljka.
Dva telefona na istoj udaljenosti od iste antene: jedan u izravnoj optičkoj vidljivosti, drugi iza brežuljka. Samo prvi prima signal kao u slobodnom prostoru.

Pokrivenost se često zamišlja kao krug oko antenskog stupa: unutar kruga imaš signal, izvan njega nemaš. Stvarne mreže ne ponašaju se tako. Dva mjesta na istoj udaljenosti od iste antene mogu primati signale koji se razlikuju i tisuću puta, a telefon udaljen nekoliko kilometara može biti bolje opslužen od onoga udaljenog nekoliko stotina metara. Udaljenost je važna, ali je tek prvi od nekoliko članova u izračunu.

Polazište: gubitak u slobodnom prostoru

U praznom prostoru snaga koju zrači antena raspoređuje se po sve većoj sferi, pa snaga koju prijamnik prikupi opada s kvadratom udaljenosti. Preporuka ITU-R P.525 [1] daje taj osnovni prijenosni gubitak u slobodnom prostoru, u decibelima, između dviju izotropnih antena:

L je jednako 32,4 plus 20 puta dekadski logaritam od f, plus 20 puta dekadski logaritam od d, pri čemu je L u decibelima, f frekvencija u megahercima, a d udaljenost u kilometrima.(1)

Iz toga slijede dvije posljedice. Svako udvostručenje udaljenosti dodaje oko 6 dB gubitka, što znači četvrtinu snage. Svako desetostruko povećanje dodaje 20 dB, odnosno stoti dio snage. Slobodni prostor ujedno je najpovoljniji slučaj: pretpostavlja da između antene i telefona nema baš ničega. Sve ostalo u ovom članku samo dodaje gubitke povrh toga.

Frekvencija mijenja sliku

Ista formula sadrži i frekvencijski član. Prijelaz iz pojasa 700 MHz u pojas 3,5 GHz povećava frekvenciju pet puta, što na svakoj udaljenosti dodaje 20 × log10(5), oko 14 dB. Strogo uzevši, zrak višu frekvenciju ne apsorbira jače: taj član potječe od prijamne antene, čija se efektivna prijamna površina smanjuje kako valna duljina postaje kraća.

Gubitak u slobodnom prostoru prema jednadžbi (1) za tri uobičajena mobilna pojasa
PojasGubitak na 1 kmGubitak na 10 km
700 MHz89,3 dB109,3 dB
1800 MHz97,5 dB117,5 dB
3500 MHz103,3 dB123,3 dB

Zato operateri niske pojaseve, 700 i 800 MHz, koriste za pokrivanje velikih ruralnih područja i za prodor u zgrade, a srednje pojaseve, od 1800 MHz do 3,5 GHz, za dodavanje kapaciteta ondje gdje su ljudi. Ćelija na 3,5 GHz prenosi daleko više prometa, ali na manjem području. Više frekvencije također više gube pri prolasku kroz zidove i prozore: u modelima prodora signala izvana u zgrade iz tehničkog izvješća 3GPP TR 38.901 [3] gubici rastu s frekvencijom za svaki građevinski materijal koji opisuju.

Teren i prepreke

Radijski val ne putuje kao tanka zraka. Energija koja stiže do prijamnika ispunjava elipsoid oko izravne putanje, prvu Fresnelovu zonu, čiji je polumjer u nekoj točki putanje dan u Preporuci ITU-R P.526 [2]:

r je jednako 550 puta kvadratni korijen iz d1 puta d2, podijeljeno s umnoškom zbroja d1 i d2 i frekvencije f, pri čemu je r u metrima, d1 i d2 udaljenosti u kilometrima od točke do svakog kraja putanje, a f frekvencija u megahercima.(2)

Na sredini putanje duge 10 km taj polumjer iznosi oko 33 m na 700 MHz i oko 15 m na 3,5 GHz. Brežuljak ili niz zgrada stoga mogu oslabiti signal, a da nikad ne presijeku ravnu liniju između antene i telefona.

Difrakcija: signal se savija, ali uz gubitak

Kad prepreka doista presiječe putanju, signal ne prestaje naglo: savija se preko ruba, ali pritom gubi snagu. Prema modelu oštrog brida iz ITU-R P.526 [2], prepreka čiji vrh tek dodiruje izravnu liniju već uzrokuje gubitak od oko 6 dB, a gubitak brzo raste što se prepreka više izdiže iznad nje. Iza grebena uobičajeni su gubici od 20 dB ili više. Niže frekvencije lakše se savijaju, pa je sjena iza brežuljka na 700 MHz plića nego na 3,5 GHz.

više gubitka pri svakom udvostručenju udaljenosti, u slobodnom prostoru
6 dB
više gubitka u slobodnom prostoru na 3,5 GHz nego na 700 MHz
14 dB
gubitka na prepreci koja tek dodiruje izravnu putanju
6 dB

Zgrade, drveće i vrsta područja

Gradovi dodaju vlastite gubitke. Zgrade blokiraju, reflektiraju i raspršuju signal, a drveće dio njega apsorbira. Zato 3GPP TR 38.901 [3] definira zasebne modele gubitka na putanji za urbane makroćelije, urbane ćelije na razini ulice i ruralne makroćelije, svaki u inačici s izravnom vidljivošću i bez nje. U njegovu modelu urbane makroćelije bez izravne vidljivosti gubitak raste za oko 39 dB pri svakom desetostrukom povećanju udaljenosti, naspram 20 dB u slobodnom prostoru. Na istoj udaljenosti razlika između ulice s pogledom na antenu i ulice skrivene iza zgrada doseže desetke decibela.

Sve zajedno

Korisno pitanje stoga nije koliko si daleko od antenskog stupa, nego koliko se signala izgubi između ove antene i ovog mjesta, u ovom pojasu, preko ovog terena, u ovoj vrsti područja. Odgovor se zatim uspoređuje s onim što telefonu treba da zadrži vezu i postigne određenu brzinu. Karta koja crta krugove odgovara na prvo pitanje; karta pokrivenosti mora odgovoriti na drugo.

Izvori

  1. Recommendation ITU-R P.525-4: Calculation of free-space attenuationITU-R, 2019
  2. Recommendation ITU-R P.526-15: Propagation by diffractionITU-R, 2019
  3. 3GPP TR 38.901 V17.0.0: Study on channel model for frequencies from 0.5 to 100 GHz3GPP, 2022
Svi članci